Nelagoda je dio života. Ona nije greška, niti znak da nešto s nama nije u redu. Svaka nelagoda je poziv da vidimo ono što u sebi još nismo asimilirali. Kad joj se opiremo, kad se borimo protiv nje, samo je jačamo i produbljujemo vlastiti unutarnji konflikt.
Zato nelagodu ne treba pobijediti — treba je asimilirati.
Treba joj dopustiti da bude tu, bez bježanja, bez opravdavanja, bez impulsa da odmah reagiramo. U tom tihom prostoru prihvaćanja, nelagoda gubi moć i postaje iskustvo, a ne prijetnja.
Svaka situacija nelagode i svaki čovjek koji nam donosi svoj “paket nelagode” zapravo je prilika. Oni aktiviraju naše stare uvjetovanosti, impresije iz uma, obrasce koji nas drže zarobljenima u ponavljanju. Kad ih vidimo bez reakcije, lanac se prekida. Karma se ne nastavlja. Sloboda se širi.
Nelagoda je ogledalo.
Ono što nas zaboli pokazuje gdje još nismo slobodni.
A svaki put kad ostanemo prisutni, bez borbe, bez bijega — oslobađamo dio sebe koji je dugo bio skriven.
Zato je nelagoda put.
Ne prepreka, nego učitelj.
Ne teret, nego oslobađanje.
Primjedbe
Objavi komentar