Kada jednom stigneš do učitelja, sve se svodi na jedno – prepustiti se.
Osjeti kako te luftić drži, kako valovi dišu ispod tebe.
Ne traži smjer, ne pokušavaj ubrzati.
Ne maši rukama, ne troši snagu na kontrolu.
Ništa od toga ne čini da stigneš brže.
Polako postaje jasnije – postoji razlika između činjenja i događanja.
Ono što smo mislili da smo postigli trudom, izborima i naporom, zapravo su bili događaji koji su se jednostavno dogodili.
Kao valovi koji prolaze ispod luftića.
I tada primijetiš – sunčeve zrake klize po površini mora.
Toplina ti dodiruje kožu, svjetlost se razlijeva po vodi.
Osjetiš da te isti onaj dah koji pomiče valove, pomiče i tebe.
Da nisi ti taj koji pluta, nego da more nosi tebe.
Prepustiti se znači otpusti iluziju kontrole.
Na luftiću ne trošiš energiju na stalno djelovanje –
umjesto toga, skupljaš je, dopuštaš joj da se vrati izvoru. Izvoru koji stvara sve događaje.
Tada se mali um rastapa u Velikom Umu.
Primjedbe
Objavi komentar