Nekada je maštanje bilo prirodan dio našeg dana. Zatvorili bismo oči, pustili misli da slobodno lutaju i u tom miru stvarali slike, priče i ideje koje su hranile našu unutarnju kreativnost. Maštanje zahtijeva tišinu i prostor u umu – ono dolazi iz odmora i mira.
Danas, međutim, sve češće posežemo za reelsima i beskrajnim skrolanjem. Umjesto da sami stvaramo unutarnje svjetove, konzumiramo tuđe. Društvene mreže hrane nemir: što više gledamo, to više osjećamo potrebu za još. Maštanje nas odmara i obnavlja, dok nas digitalna distrakcija iscrpljuje.
To ne znači da su društvene mreže same po sebi loše. Reelsi mogu biti odličan alat za izražavanje i dijeljenje vlastite kreativnosti. Problem nastaje kad od aktivnih stvaratelja postajemo pasivni konzumenti.
Biti kreativan ne znači nužno objavljivati sadržaj za publiku. Ponekad je dovoljno voditi dnevnik, crtati skicu u bilježnici ili blogu. Takvi trenuci stvaranja vraćaju osjećaj slobode i otvaraju prostor za istinsku maštu – onu koja ne traži lajk, nego unutarnje ispunjenje.
Primjedbe
Objavi komentar