U ovoj kreaciji neki ljudi nose posebnu ulogu – jasno vide pukotine, nedosljednosti i propuste u društvu, sustavima i ponašanjima drugih. Njihov zadatak, čini se, jest da o tome govore, da budu ogledalo koje pokazuje gdje nešto ne štima. To je važna funkcija, jer bez takvih glasova teško bi uopće postali svjesni vlastitih slabosti.
Ipak, jednako važan zadatak postoji i za druge: ne postati jedan od njih. Ne dopustiti da oštra percepcija preraste u stalno fokusiranje na nedostatke. Jer ako život svodimo na katalog pogrešaka, vlastita snaga i kreativni potencijal polako se iscrpljuju.
Moj put, zato, nije u tome da stalno raskrinkavam ono što ne valja, već da gradim, osmišljavam i stvaram prostore u kojima vrijednost i ljepota mogu rasti. Kritika ima svoje mjesto, ali ne smije postati moj identitet.
Primjedbe
Objavi komentar