Udahni duboko.
Zamisli… imaš osamdeset godina. A sada, na trenutak, budi se tvoje tijelo iz trideset i druge.
Samo jedan dan.
Osjeti pokrivač, toplinu kreveta.
Mali glasovi bude te: „Probudi se!“
Male ruke povlače pokrivač.
Dopusti sebi da ih zagrliš, da ih priviješ čvrsto. Ovaj put ne žuriš. Ovaj put upijaš svaki smijeh, svaki pokret.
Pogledaj svoje lice u ogledalu.
Nema bora. Nema sijedih.
Prisjeti se kako si tada mislio da stariš. Kakva iluzija.
U kuhinji te dočekuje netko tko ti je blizak, tvoj suputnik. Izgleda snažno, mlado.
Prilaziš i grliš. Osjetiš iznenađenje, osmijeh.
Možda tada niste grlili dovoljno. Sada znaš – ovo je važno.
Dopusti danu da teče.
Nered, prosut sok, prepirke, smijeh.
Sve što bi nekad bila frustracija, sada je dar.
Upijaj zvukove, kaos, život.
Jer znaš – uskoro će kuća biti previše tiha.
Večer. Glasna večera, nitko ne sjedi mirno. Smijeh i žamor ispunjavaju prostor.
Ne žuri pospremati. Samo sjedi i gledaj. Pamti.
Kasnije, podigni slušalicu. Čuješ glas koji nisi čuo godinama. To je tvoja majka.
Glas koji si izgubio.
Zatvori oči. Pusti da te preplavi.
Ponavljaj „volim te“. Ponavljaj dok srce ne bude mirno.
A onda – priča za laku noć.
Ne preskačeš stranice. Čitaš svaku riječ.
I kada čuješ: „Još jednu!“, ovaj put kažeš: „Da.“
Udahni duboko.
I znaj – imaš samo jedan dan.
I to je dovoljno da spoznaš.
Ovo je radost.
Ovo je ljubav.
Male ruke. Glasovi. Tijela bez boli. Roditelji koji su još živi. Sve ono što se nekad činilo obično – sada je sveto.
Udahni… i zadrži taj osjećaj u srcu.
Nepoznati autor
Primjedbe
Objavi komentar