Kada osjećamo da nas različitosti, odnosno suprotnosti, ugrožavaju, tada nesvjesno dižemo ogradu. Odvajamo se od onih koje smatramo “drukčijima” — onih koji razmišljaju, osjećaju ili djeluju iz drugačijeg sustava vrijednosti i prioriteta.
A kad jednom podignemo ogradu, lako je da s druge strane počnemo vidjeti prijetnju, nepoželjnost, pa čak i zamišljenog neprijatelja kojeg bi trebalo ukloniti.
Različitosti nisu prijetnja, nego ogledalo našeg vlastitog rasta.
Kad nas tuđe mišljenje, navika ili način života uznemiri, to ne govori o drugome — nego o dijelu nas koji još nije siguran u sebe.
Svijet je raznolik po svojoj prirodi. I baš kao što priroda ne pokušava učiniti sve cvjetove istima, tako ni mi ne bismo trebali pokušavati uskladiti druge s vlastitim mjerilima.
Različitost je prilika da promatramo, razumijemo i proširimo vlastiti horizont.
Onog trenutka kad prestanemo osjećati ugrozu od razlike, nastaje prostor za mir.
Ne zato što se svi slažemo, nego zato što prestajemo imati potrebu da se svi slažemo.
To je sloboda — unutarnja stabilnost koja ne traži potvrdu u vanjskom svijetu, nego mirno stoji usred njega, znajući da i različitost ima svoje mjesto u velikoj cjelini.
Primjedbe
Objavi komentar