Odgovornost može imati vrlo različite kvalitete, iako na površini ponekad izgleda isto. Razlikujemo nekoliko osnovnih pozicija iz kojih ljudi djeluju:
1. Preopterećeni ljudi stalno preuzimaju odgovornost iz straha, krivnje ili potrebe da kontroliraju sve. Na van djeluju impresivno i sposobno, ali iznutra su iscrpljeni. Njihovo djelovanje je automatizirano, a unutarnji mir odsutan.
2. Oni koji izbjegavaju odgovornost boje se preuzeti bilo što izvan vlastitog opisa uloge. Drže se poznatog i sigurnog, ali time ograničavaju vlastiti rast. Odbijanje novih zadataka često nije znak zrelosti, nego znak da identitet postaje tijesan i da osoba ne zna proširiti svoj kapacitet.
3. Oni koji osjećaju da im se previše stavlja na leđa – ovo su ljudi koji ne preuzimaju odgovornost iznutra, već osjećaju pritisak jer im se „nameće“ od strane drugih. Važno je razumjeti: odgovornost se nikad ne može nametnuti izvana. Ako ti netko nešto „stavi na leđa“, to više nije tvoja stvarna odgovornost, nego obaveza ili prisila. U takvim situacijama dolazi do otpora, frustracije i unutarnjeg nezadovoljstva. Ključ je prepoznati što možeš prihvatiti kao svoj dio, postaviti granice i reagirati iz jasnoće i svijesti, a ne iz prisile.
4. Svjesni preuzimatelji odgovornosti počinju s malim koracima, preuzimaju odgovornost gdje mogu i znaju postaviti granice. Ta odgovornost nije teret, nego moć. Kroz takvo postupno širenje svijesti, shvaćaju da su sposobni djelovati i u većim okvirima, a da to ne iscrpljuje – jer dolazi iz jasnoće, a ne iz straha.
5. Svjesni služitelji svijeta, poput Gurudeva Sri Sri Ravija Shankara, djeluju iz najvišeg nivoa svijesti. Oni preuzimaju odgovornost za cijeli svijet, ali ne iz osobnog „ja“, potrebe za kontrolom ili očekivanja nagrade. Njihova djelovanja proizlaze iz osjećaja pripadnosti, suosjećanja i duboke svjesnosti. Granice im nisu rigidne jer nemaju unutarnju vezanost za teret odgovornosti – djeluju iz obilja, a ne manjka.
Razlika između kategorija je u unutarnjoj poziciji i svijesti:
Druga i treća razina uče nas kako balansirati granice i osobni rast.
Četvrta i peta razina pokazuju kako odgovornost može postati izvor moći, slobode i dobrobiti, kada dolazi iz jasnoće ili osjećaja pripadnosti svijetu.
Cilj Gurudevovog učenja je voditi nas prema petoj razini, gdje odgovornost više nije teret, nego prirodni izraz povezanosti sa životom. U toj razini um je miran, srce otvoreno, a djelovanje spontano i nesputano osobnim strahom. Preuzimanje odgovornosti postaje izvor moći i dublje dobrobiti – za nas same i za svijet oko nas.
Primjedbe
Objavi komentar